|
3 Dostojan je doista toliko veće slave od Mojsija koliko veću čast od kuće ima onaj tko ju je sagradio.
4 Jer svaku kuću tkogod gradi, a sve je sagradio Bog.
5 Da, i Mojsije bijaše ovjerovljen u svoj kući njegovoj kao služnik da posvjedoči za ono što je imalo biti rečeno,
6 ali Krist - kao Sin, nad kućom njegovom. Njegova smo kuća mi ako sačuvamo smjelost i ponos nade.
2. ULAZAK U POČINAK BOŽJI PO VJERI
7 Zato, kao što veli Duh Sveti:
Danas ako glas mu čujete,
8 ne budite srca tvrda kao u Pobuni,
kao u dan iskušenja u pustinji
9 gdje me kušnjom iskušavahu očevi vaši
premda gledahu djela moja
10 četrdeset godina.
Zato mi dodija naraštaj onaj
pa rekoh: Uvijek su nestalna srca
i ne proniču moje putove.
11 Tako se zakleh u svom gnjevu:
Nikad neće ući u moj počinak!
12 Pazite, braćo, da ne bi u koga od vas srce bilo opako, nevjerno, odmetnulo se od Boga živoga.
13 Pače hrabrite jedni druge dan za danom dok još odjekuje ono Danas da ne otvrdne tko od vas zaveden grijehom.
14 Doista, sudionici smo Kristovi postali ako, dakako, ono prvo imanje stalnim sačuvamo
15 kad je rečeno:
Danas ako glas mu čujete,
ne budite srca tvrda kao u Pobuni!
16 Jer, koji su to čuli pa se pobunili? Zar ne svi koji su pod Mojsijem izašli iz Egipta?
17 Koji li mu dodijavahu četrdeset godina? Zar ne oni koji sagriješiše, kojih mrtva tijela popadaše u pustinji?
18 Kojima se zakle da neće ući u njegov počinak, ako li ne nepokornima?
19 I vidimo da ne mogoše ući zbog nevjere.
4
1 Bojmo se dakle da se, dok ostaje obećanje o ulasku u njegov Počinak, za koga od vas ne bi utvrdilo kako je zakasnio.
2 Jer nama je naviještena blagovijest kao i njima, ali njima Riječ poruke nije uskoristila jer se vjerom nisu pridružili onima koji su poslušali.
3 U Počinak doista ulazimo mi koji povjerovasmo, prema onom što je rekao:
Tako se zakleh u svom gnjevu:
Nikad neće ući u moj počinak,
premda su djela od postanka svijeta dovršena.
4 Rekao je doista negdje o sedmom danu ovako: I počinu Bog sedmoga dana od svih djela svojih.
5 A ovdje opet: Nikad neće ući u moj počinak.
6 Preostaje dakle da neki imaju u nj ući, a oni koji su prvi primili blagovijest ne uđoše zbog nepokornosti.
7 Zato Bog ponovno određuje jedan dan, Danas, u Davidu nakon toliko vremena govoreći, kako je već rečeno:
Danas ako glas mu čujete,
ne budite srca tvrda.
8 Zbilja, da je Jošua njih u Počinak uveo, ne bi Bog nakon toga govorio o drugome danu.
9 Dakle: preostaje neki subotni počinak narodu Božjemu!
10 Zaista, tko uđe u njegov počinak, počinuo je od djela svojih kao ono i Bog od svojih.
11 Pohitimo dakle ući u taj Počinak da nitko ne padne po uzoru na takvu nepokornost.
Snaga Riječi Božje
12 Živa je, uistinu, Riječ Božja i djelotvorna; oštrija je od svakoga dvosjekla mača; prodire dotle da dijeli dušu i duh, zglobove i moždinu te prosuđuje nakane i misli srca.
13 Nema stvorenja njoj skrivena. Sve je, naprotiv, golo i razgoljeno očima Onoga komu nam je dati račun.
Zaključak
14 Imajući dakle velikoga Velikog svećenika koji prodrije kroz nebesa - Isusa, Sina Božjega - čvrsto se držimo vjere.
B. ISUS JE MILOSRDAN VELIKI SVEĆENIK
15 Ta nemamo takva Velikog svećenika koji ne bi mogao biti supatnik u našim slabostima, nego poput nas iskušavana svime, osim grijehom.
16 Pristupajmo dakle smjelo Prijestolju milosti da primimo milosrđe i milost nađemo za pomoć u pravi čas!
5
1 Svaki veliki svećenik, zaista, od ljudi uzet, za ljude se postavlja u odnosu prema Bogu da prinosi darove i žrtve za grijehe.
2 On može primjereno suosjećati s onima koji su u neznanju i zabludi jer je i sam zaogrnut slabošću.
3 Zato mora i za narod i za sebe prinositi okajnice.
4 I nitko sam sebi ne prisvaja tu čast, nego je prima od Boga, pozvan kao Aron.
5 Tako i Krist ne proslavi sam sebe postavši svećenik, nego ga proslavi Onaj koji mu reče: Ti si sin moj, danas te rodih,
6 po onome što pak drugdje veli: Zauvijek ti si svećenik po redu Melkisedekovu.
7 On je u dane svoga zemaljskog života sa silnim vapajem i suzama prikazivao molitve i prošnje Onomu koji ga je mogao spasiti od smrti. I bi uslišan zbog svoje predanosti:
8 premda je Sin, iz onoga što prepati, naviknu slušati
9 i, postigavši savršenstvo, posta svima koji ga slušaju začetnik vječnoga spasenja -
10 proglašen od Boga Velikim svećenikom po redu Melkisedekovu.
III. PRAVO SVEĆENIŠTVO ISUSA KRISTA
A. UVODNE OPOMENE
Kršćanska zrelost
11 O tome nas čeka besjeda velika, ali teško ju je riječima izložiti jer ste tvrdih ušiju.
12 Pa trebalo bi doista da nakon toliko vremena već budete učitelji, a ono treba da tkogod vas ponovno poučava početnička počela kazivanja Božjih. Takvi ste: mlijeka vam treba, a ne tvrde hrane.
13 Doista, tko je god još pri mlijeku, ne zna ništa o nauku pravednosti jer - nejače je.
14 A za zrele je tvrda hrana, za one koji imaju iskustvom izvježbana čula za rasuđivanje dobra i zla.
6
1 Stoga mimoiđimo početnički nauk o Kristu i uzdignimo se k savršenome ne postavljajući iznovice temelja: obraćenje od mrtvih djela i vjera u Boga,
2 naučavanje o krštenjima i polaganje ruku, uskrsnuće mrtvih i vječni sud.
3 To ćemo pak učiniti, dakako, ako Bog da.
4 Zaista, onima koji su jednom prosvijetljeni, i okusili dar nebeski, i postali dionici Duha Svetoga,
5 i okusili Lijepu riječ Božju i snage budućega svijeta,
6 pa otpali, nemoguće je opet se obnoviti na obraćenje kad oni sami ponovno razapinju Sina Božjega i ruglu ga izvrgavaju.
7 Jer zemlja koja se napije kiše što na nju često pada i rađa raslinjem korisnim onima za koje se i obrađuje, prima blagoslov od Boga;
8 ona pak koja donosi trnje i drač, odbačena je, blizu prokletstvu a svršetak joj je: "U oganj!"
Riječi nade i ohrabrenja
9 A uvjereni smo, ljubljeni, sve ako tako i govorimo, da je s vama dobro i da ste na putu spasenja.
10 Ta Bog nije nepravedan da bi zaboravio vaše djelo i ljubav što je iskazaste njegovu imenu posluživši i poslužujući svetima.
11 Želimo ipak da svatko od vas sve do svršetka pokazuje tu istu gorljivost za ispunjenje nade
12 te ne omlitavite, nego budete nasljedovatelji onih koji po vjeri i strpljivosti baštine obećano.
13 Doista, kad je Bog Abrahamu davao obećanje, jer se nije imao kime većim zakleti, zakle se samim sobom:
14 Uistinu, blagosloviti, blagoslovit ću te i umnožiti, umnožit ću te.
15 I tako Abraham, strpljiv, postiže obećano.
16 Ljudi se doista kunu onim tko je veći i zakletva im je, kao potkrepa, kraj svake raspre.
17 Tako i Bog: htio je baštinicima obećanja obilatije pokazati nepromjenljivost svoje odluke pa zato zajamči zakletvom
18 da bismo po dva nepromjenljiva čina - u kojima je nemoguće da bi Bog prevario - mi pribjeglice imali snažno ohrabrenje da se držimo ponuđene nade.
19 Ona nam je kao pouzdano i čvrsto sidro duše što ulazi u unutrašnjost iza zavjese,
20 kamo je kao preteča za nas ušao Isus postavši zauvijek Veliki svećenik po redu Melkisedekovu.
|
