|
Lazarova bolest i smrt
11
1 Bijaše neki bolesnik, Lazar iz Betanije, iz sela Marije i sestre joj Marte.
2 Marija bijaše ono pomazala Gospodina pomašću i otrla mu noge svojom kosom. Njezin dakle brat Lazar bijaše bolestan.
3 Sestre stoga poručiše Isusu: "Gospodine, evo onaj koga ljubiš, bolestan je."
4 Čuvši to, Isus reče: "Ta bolest nije na smrt, nego na slavu Božju, da se po njoj proslavi Sin Božji."
5 A Isus ljubljaše Martu i njezinu sestru i Lazara.
6 Ipak, kad je čuo za njegovu bolest, ostade još dva dana u onome mjestu gdje se nalazio.
7 Istom nakon toga reče učenicima: "Pođimo opet u Judeju!"
8 Kažu mu učenici: "Učitelju, Židovi su sad tražili da te kamenuju, pa da opet ideš onamo?"
9 Odgovori Isus:
"Nema li dan dvanaest sati?
Hodi li tko danju, ne spotiče se
jer vidi svjetlost ovoga svijeta.
10 Hodi li tko noću, spotiče se
jer nema svjetlosti u njemu."
11 To reče, a onda im dometnu: "Lazar, prijatelj naš, spava, no idem probuditi ga."
12 Rekoše mu nato učenici: "Gospodine, ako spava, ozdravit će."
13 No Isus to reče o njegovoj smrti, a oni pomisliše da govori o spavanju, o snu.
14 Tada im Isus reče posve otvoreno: "Lazar je umro.
15 Ja se radujem što ne bijah ondje, i to poradi vas - da uzvjerujete. Nego pođimo k njemu!"
16 Nato Toma zvani Blizanac reče suučenicima: "Hajdemo i mi da umremo s njime!"
Isus je život
17 Kad je dakle Isus stigao, nađe da je onaj već četiri dana u grobu.
18 Betanija bijaše blizu Jeruzalema otprilike petnaest stadija.
19 A mnogo Židova bijaše došlo tješiti Martu i Mariju zbog brata njihova.
20 Kad Marta doču da Isus dolazi, pođe mu u susret dok je Marija ostala u kući.
21 Marta reče Isusu: "Gospodine, da si bio ovdje, brat moj ne bi umro.
22 Ali i sada znam: što god zaišteš od Boga, dat će ti."
23 Kaza joj Isus: "Uskrsnut će brat tvoj!"
24 A Marta mu odgovori: "Znam da će uskrsnuti o uskrsnuću, u posljednji dan."
25 Reče joj Isus:
"Ja sam uskrsnuće i život:
tko u mene vjeruje, ako i umre, živjet će.
26 I tko god živi i vjeruje u mene,
neće umrijeti nikada.
Vjeruješ li ovo?"
27 Odgovori mu: "Da, Gospodine! Ja vjerujem da si ti Krist, Sin Božji, Onaj koji dolazi na svijet!"
28 Rekavši to ode, zovnu svoju sestru Mariju i reče joj krišom: "Učitelj je ovdje i zove te."
29 A ona, čim doču, brzo ustane i pođe k njemu.
30 Isus još ne bijaše ušao u selo, nego je dotada bio na mjestu gdje ga je Marta susrela.
31 Kad Židovi, koji su s Marijom bili u kući i tješili je, vidješe kako je brzo ustala i izišla, pođoše za njom; mišljahu da ide na grob plakati.
32 A kad Marija dođe onamo gdje bijaše Isus i kad ga ugleda, baci mu se k nogama govoreći: "Gospodine, da si bio ovjde, brat moj ne bi umro."
33 Kad Isus vidje kako plače ona i Židovi koji je dopratiše, potresen u duhu i uzbuđen
34 upita: "Kamo ste ga položili?" Odgovoriše mu: "Gospodine, dođi i pogledaj!"
35 I zaplaka Isus.
36 Nato su Židovi govorili: "Gle, kako ga je ljubio!"
37 A neki između njih rekoše: "Zar on, koji je slijepcu otvorio oči, nije mogao učiniti da ovaj ne umre?"
Uskrišenje Lazarovo
38 Isus onda, ponovno potresen, pođe grobu. Bila je to pećina, a na nju navaljen kamen.
39 Isus zapovjedi: "Odvalite kamen!" Kaže mu pokojnikova sestra Marta: "Gospodine, već zaudara. Ta četvrti je dan."
40 Kaže joj Isus: "Nisam li ti rekao: budeš li vjerovala, vidjet ćeš slavu Božju?"
41 Odvališe dakle kamen. A Isus podiže oči i reče:
"Oče, hvala ti što si me uslišao.
42 Ja sam znao da me svagda uslišavaš;
no rekoh to zbog nazočnog mnoštva:
da vjeruju da si me ti poslao."
43 Rekavši to povika iza glasa: "Lazare, izlazi!"
44 I mrtvac iziđe, noge mu i ruke bile povezane povojima, a lice omotano ručnikom. Nato Isus reče: "Odriješite ga i pustite neka ide!"
Židovski glavari izglasaše smrt Isusovu
45 Tada mnogi Židovi koji bijahu došli k Mariji, kad vidješe što Isus učini, povjerovaše u nj.
|
