|
Preljubnica
8
1 A Isus se uputi na Maslinsku goru.
2 U zoru eto ga opet u Hramu. Sav je narod hrlio k njemu. On sjede i stade poučavati.
3 Uto mu pismoznanci i farizeji dovedu neku ženu zatečenu u preljubu. Postave je u sredinu
4 i kažu mu: "Učitelju! Ova je žena zatečena u samom preljubu.
5 U Zakonu nam je Mojsije naredio takve kamenovati. Što ti na to kažeš?"
6 To govorahu samo da ga iskušaju pa da ga mogu optužiti.
Isus se sagne pa stane prstom pisati po tlu.
7 A kako su oni dalje navaljivali, on se uspravi i reče im: "Tko je od vas bez grijeha, neka prvi na nju baci kamen."
8 I ponovno se sagnuvši, nastavi pisati po zemlji.
9 A kad oni to čuše, stadoše odlaziti jedan za drugim, počevši od starijih. Osta Isus sam - i žena koja stajaše u sredini.
10 Isus se uspravi i reče joj: "Ženo, gdje su oni? Zar te nitko ne osudi?"
11 Ona reče: "Nitko, Gospodine." Reče joj Isus: "Ni ja te ne osuđujem. Idi i odsada više nemoj griješiti."
Isus - svjetlost svijeta
12 Isus im zatim ponovno progovori:
"Ja sam svjetlost svijeta;
tko ide za mnom, neće hoditi u tami,
nego će imati svjetlost života."
13 Farizeji mu nato rekoše: "Ti svjedočiš sam za sebe: svjedočanstvo tvoje nije istinito!"
14 Odgovori im Isus:
"Ako ja i svjedočim sam za sebe,
svjedočanstvo je moje istinito
jer znam odakle dođoh i kamo idem.
A vi ne znate
ni odakle dolazim ni kamo idem.
15 Vi sudite po tijelu;
ja ne sudim nikoga;
16 no ako i sudim,
sud je moj istinit
jer nisam sam,
nego - ja i onaj koji me posla, Otac.
17 Ta i u vašem zakonu piše
da je svjedočanstvo dvojice istinito.
18 Ja svjedočim za sebe,
a svjedoči za mene i onaj
koji me posla, Otac."
19 Nato ga upitaju: "Gdje je tvoj Otac?" Odgovori Isus:
"Niti mene poznajete niti Oca mojega.
Kad biste poznavali mene,
i Oca biste moga poznavali."
20 Te riječi rekao je Isus u riznici dok je naučavao u Hramu. I nitko ga ne uhvati jer još ne bijaše došao njegov čas.
Upozorenje nevjernim Židovima
21 Reče im ponovno Isus:
"Ja odlazim,
a vi ćete me tražiti
i u svojem ćete grijehu umrijeti.
Kamo ja odlazim,
vi ne možete doći."
22 Židovi se nato stanu pitati: "Da se možda ne kani ubiti kad govori: 'Kamo ja odlazim, vi ne možete doći'?"
23 A Isus nastavi:
"Vi ste odozdol,
ja sam odozgor.
Vi ste od ovoga svijeta,
a ja nisam od ovoga svijeta.
24 Stoga vam i rekoh:
'Umrijet ćete u grijesima svojim.'
Uistinu, ako ne povjerujete da Ja jesam,
umrijet ćete u grijesima svojim."
25 Nato mu oni rekoše: "A tko si ti?" Odvrati Isus:
"Ta što da vam s početka opet zborim?
26 Mnogo toga imam o vama zboriti
i suditi;
no onaj koji me posla istinit je,
i što sam čuo od njega,
to ja zborim svijetu."
27 Ne shvatiše da im govori o Ocu.
28 Isus im nato reče:
"Kad uzdignete Sina Čovječjega,
tada ćete upoznati da Ja jesam
i da sam od sebe ne činim ništa,
nego da onako zborim
kako me naučio Otac.
29 Onaj koji me posla sa mnom je
i ne ostavi me sama
jer ja uvijek činim što je njemu milo."
Vjera u Isusa daje slobodu
30 Na te njegove riječi mnogi povjerovaše u njega.
31 Tada Isus progovori Židovima koji mu povjerovaše:
"Ako ostanete u mojoj riječi,
uistinu, moji ste učenici;
32 upoznat ćete istinu
i istina će vas osloboditi."
33 Odgovore mu: "Potomstvo smo Abrahamovo i nikome nikada nismo robovali. Kako to ti govoriš: 'Postat ćete slobodni?'"
34 Odgovori im Isus:
"Zaista, zaista, kažem vam:
tko god čini grijeh, rob je grijeha.
35 Rob ne ostaje u kući zauvijek,
a sin ostaje zauvijek.
36 Ako vas dakle Sin oslobodi,
zbilja ćete biti slobodni.
37 Znam: potomstvo ste Abrahamovo,
a ipak tražite da me ubijete
jer moja riječ nema mjesta u vama.
38 Ja govorim što vidjeh kod Oca,
a vi činite
što čuste od svog oca."
39 Odgovoriše mu: "Naš je otac Abraham". Kaže im Isus:
"Da ste djeca Abrahamova,
djela biste Abrahamova činili.
40 A eto, tražite da ubijete mene,
mene koji sam vam govorio istinu
što sam je od Boga čuo.
Takvo što Abraham nije učinio!
41 Vi činite djela oca svojega."
Rekoše mu: "Mi se nismo rodili iz preljuba, jedan nam je Otac - Bog."
42 Reče im Isus:
"Kad bi Bog bio vaš Otac,
ljubili biste mene
jer sam ja od Boga izišao i došao;
nisam sam od sebe došao,
nego on me posla.
43 Zašto moje besjede ne razumijete?
Zato što niste kadri slušati moju riječ.
44 Vama je otac đavao
i hoće vam se vršiti prohtjeve oca svoga.
On bijaše čovjekoubojica od početka
i ne stajaše u istini
jer nema istine u njemu:
kad govori laž,
od svojega govori
jer je lažac i otac laži.
45 A meni, jer istinu govorim,
meni ne vjerujete.
46 Tko će mi od vas dokazati grijeh?
Ako istinu govorim,
zašto mi ne vjerujete?
47 Tko je od Boga,
riječi Božje sluša;
vi zato ne slušate
jer niste od Boga."
48 Odgovoriše mu Židovi: "Ne kažemo li pravo da si ti Samarijanac i da imaš zloduha?"
49 Odgovori Isus:
"Ja nemam zloduha,
nego častim svoga Oca,
a vi me obeščašćujete.
50 No ja ne tražim svoje slave;
ima tko traži i sudi.
51 Zaista, zaista, kažem vam:
ako tko očuva moju riječ,
neće vidjeti smrti dovijeka."
52 Rekoše mu Židovi: "Sada vidimo da imaš zloduha. Abraham umrije, tako i proroci, a ti kažeš: 'Ako tko čuva moju riječ, neće okusiti smrti dovijeka.'
53 Zar si ti veći od oca našega Abrahama, koji je umro? Pa i proroci pomriješe. Kime se to praviš?"
54 Odgovori Isus:
"Ako ja sam sebe slavim,
slava moja nije ništa.
Ima koji me slavi - Otac moj,
a vi velite da je on vaš Bog,
55 no ne poznajete ga,
a ja ga znam.
Ako vam reknem da ga ne znam,
bit ću lažac jednak vama.
No znam ga
i riječ njegovu čuvam.
56 Abraham, otac vaš, usklikta
što će vidjeti moj Dan.
I vidje i obradova se."
57 Rekoše mu nato Židovi: "Ni pedeset ti još godina nije, a vidio si Abrahama?"
58 Reče im Isus:
"Zaista, zaista, kažem vam:
prije negoli Abraham posta,
Ja jesam!"
59 Nato pograbiše kamenje da bace na nj. No Isus se sakri te iziđe iz Hrama.
|
