1 Zaklinjem vas, braćo, milosrđem Božjim: prikažite svoja tijela za žrtvu živu, svetu, Bogu milu - kao svoje duhovno bogoslužje. 2 Ne suobličujte se ovomu svijetu, nego se preobrazujte obnavljanjem svoje pameti da mognete razabirati što je volja Božja, što li je dobro, Bogu milo, savršeno.

3 Da, po milosti koja mi je dana svakomu između vas velim: ne precjenjujte se više no što se treba cijeniti, nego cijenite se razumno, kako je već komu Bog odmjerio mjeru vjere. 4 Jer kao što u jednom tijelu imamo mnogo udova, a nemaju svi isto djelovanje, 5 tako smo i mi, mnogi, jedno tijelo u Kristu, a pojedinci udovi jedan drugomu. 6 Dare pak imamo različite po milosti koja nam je dana: je li to prorokovanje - neka je primjereno vjeri; 7 je li služenje - neka je u služenju; je li poučavanje - u poučavanju; 8 je li hrabrenje - u hrabrenju; tko dijeli, neka je darežljiv; tko je predstojnik - revan; tko iskazuje milosrđe - radostan!

9 Ljubav nehinjena! Zazirite oda zla, prianjajte uz dobro! 10 Srdačno se ljubite pravim bratoljubljem! Pretječite jedni druge poštovanjem! 11 U revnosti budite hitri, u duhu gorljivi, Gospodinu služite! 12 U nadi budite radosni, u nevolji strpljivi, u molitvi postojani! 13 Pritječite u pomoć svetima u nuždi, gajite gostoljubivost!

14 Blagoslivljajte svoje progonitelje, blagoslivljajte, a ne proklinjite! 15 Radujte se s radosnima, plačite sa zaplakanima! 16 Budite istomišljenici među sobom! Neka vas ne zanosi što je visoko, nego privlači što je ponizno. Ne umišljajte si da ste mudri! 17 Nikome zlo za zlo ne vraćajte; zauzimajte se za dobro pred svim ljudima! 18 Ako je moguće, koliko je do vas, u miru budite sa svim ljudima!

19 Ne osvećujte se, ljubljeni, nego dajte mjesta Božjem gnjevu. Ta pisano je: Moja je odmazda, ja ću je vratiti, veli Gospodin. 20 Naprotiv: